Četrdesetdvogodišnja Edina Kovačević, inžinjer tehnologije, većinu svog radnog vremena provodi u mantilu i sa kacigom na glavi. Rame uz rame sa velikim brojem radnih kolega.

Kao upravnik u radnoj jedinici Priprema uglja u lukavačkoj Global Ispat Koksnoj Industriji, gdje već radi skoro 10 godina, na odgovornim pozicijama, primjer je snažne i odlučne žene kojoj rukovodeća pozicija u „muškim poslovima“, kako to mnogi imaju običaj reći, ne predstavlja poteškoću, nego izazov sa kojim se uspješno nosi.

- Biti žena na ovakvom radnom mjestu jeste izazov. Izazov je sam proces pripreme uglja, koji je sve samo ne jednostavan, jer na kraju od našeg tima ovisi i krajnji proizvod - govori Edina, pojašnjavajući da se svakog dana u tri smjene pripremaju hiljade tona ugljene mješavine.

 
Njen posao i posao njenih kolega, dodaje, počinje od momenta kada ugalj stiže u GIKIL, pa preko ispitivanja kvaliteta i sve do nastanka koksa koji je na kraju spreman za kupca i za izvoz. O kakvoj je odgovornosti riječ, pojašnjava, dovoljno govori i podatak da je tokom prošle godine kroz ovu jedinicu utrošeno više od 608.000 tona uglja namijenjenog za proizvodnju koksa, zbog čega je GIKIL i jedan od najvećih izvoznika iz BiH.

-Odgovornost je velika, ali kada sami pokažete koliko ste sposobni, dobar rezultat ne može izostati. Možda sam imala sreću da počnem raditi u kompaniji kao što je GIKIL, gdje sam od početka bila jako dobro prihvaćena. Istina je i da sam se dosta trudila i učila od drugih, ali to se na kraju sve isplatilo - govori ova radnica, ističući da su šanse svima jednake, te da je ona svoju šansu zgrabila sa obje ruke.